петак, 30. новембар 2012.

BusPlus na zapadni nacin...

Dosao je i kraj odmora. Probudio sam se rano, koferi su vece pre vec bili spakovani, a ostalo je samo jos odluciti kako otici do aerodroma. Ceo odmor je bio na budzetu, a sada na dva sata do poletanja aviona resio sam da pokusam da sacuvam koliko toliko evra. Ludost?! 

Ostavio sam pare za smestaj pored TV, poslao gazdarici poruku i krenuo ka vratima. Odluka je pala. Idem metroom na glavnu zeleznicku stanicu pa sta mi Bog da. Ako ne stignem ili ne pronadjem neki voz, sescu u neki satl autobus ili taksi. Na kiosku sam kupio kartu za javni prevoz, 100 minuta kosta 1,5 evra, i uputio se ka metro stanici Ottavia. Tockici kofera stvarili su buku na gotovo pustim ulicama, radnje jos nisu radile, a s vremena na vreme naleteo bih na nekog imigranta koji se spremao za jos jedan dan ulicne prodaje "markirane robe". Metro, kako je to dobra stvar, samo sto sam se spustio pokretnim stepenicama eto ga, a za jos 3 minute eto i stanice Termini. U to vreme na Terminiju ne radi nista, a sem italijana koji zure u razne periferne delove Rima na posao, jedini koji se nalaze na stanici su kolege turisti. Posle nekoliko minuta pronalazim peron ekspresnog voza koji vozi od Rima do aerodroma FCO. Kupujem kartu na automatu. I sada, naravno ne citam sve...bitno je karta je izasla, ja sam kartu kupio. S takvom "ne validiranom" kartom, zurim ka vozu nekoliko desetina metara udaljenom. Jer ako italijani postuju red voznje isti krece za pet minuta. Ulazim, sedam i odmah primecujem, na crvenoj nalepnici, belim slovima, ispisano "Karta mora biti validirana, ukoliko je ne validirate, placate kaznu 100 evra"...Hm..sta, kako?! Gde? Voz jos malo krece. Italijan, putnik kao i ja, videvsi sve dugine boje na mom licu, jer secate se one price o budzetu, resi da mi pomogne, izvadi olovku i upisa datum. Kondukter ulazi, zacuse pistaljka, vrata zatvorise i voz krenu. Kako se kondukter priblizavao meni, osoba ispred ustade i ode. Crn covek, ko noc. Secam se i sada kao da je juce bilo kako mi je kroz glavnu prosla jedna kratka i vrlo prigodna rec za opis situacije "svercer". Kondukter je nastavio svoj posao i otisao u istom pravcu kontrolisuci karte. Afrikanac se vratio, ali gle cuda za njim i kondukter. Iako italijanski uopste ne govorim, jasno je bilo sta je usledilo. "Kartu", "nemam", "dokumenta"...on izvadi nesto sto lici na nase biometrijske licne karte, ali koja i definitivno nije italijanska...Kondukter uze dokumenta, ode do vozaca ekspresnog voza, znaci voza koji nigde do aerodroma ne staje, i nastavi svoj posao, ljubazno u prolasku obavestavajuci afrikanca da ne napusta svoje mesto. Kad je zavrsio vratio se do vozaca i onda do njega, afrikanca, vratio mu dokumenta i kaznu. A onda spektakl, spektakl za nekog do dolazi iz zemlje gde je biti svercer moda, kul, in..iz zemlje u kojoj putnici koji placaju preko 3000 dinara svoju mesecnu kartu, podrzavaju one koji ne placaju nista i jos su drski da to javno iznose. 

Expresni voz je stao!!!! Zaustavio se na samo njima poznatoj stanici, koje nema ni na mapi. Pazljivo sam posmatrao sve, samo jedna vrata su se otvorila, kondukter je prisao afrikancu i zamolio ga da napusti voz. Vidno ne raspolozen, uzrujan, prvo nije hteo, ali ne zadugo on ustaje i izlazi, vrata se zatvaraju i voz nastavlja dalje. Naravno do aerodroma nigde vise nije stao.

Tu sam se zapitao, da li je moguce da kod nas vaze neki totalno drugi sistemi vrednosti. Da li je normalno da u jednoj zemlji svercer bez asistencije komunalne ili bilo kakve policije napusti vozilo, da expresni voz stane zbog njega?! Kod nas ne samo sto nije hteo da izadje, vec je bio i bezobrazan, vredjao, a razularena masa putnika navijala je nista cudno, upravo za njega. Mada moj zivot nece nista biti bolji ako ikad i udjemo u evropsku uniji, ne mogu, a da ne pomislim, da mozda upravo zbog ovakvih stvari mi treba da tezimo ka clanstvu. Ali sam siguran da ako i odlucimo da ne udjemo, to nece biti zbog odbrane integriteta i suvereniteta Srbije, vec zbog toga sto bi to podrazumevalo da bi morali da se menjamo, a da bi za nase ponasanje snosili odgovornost, a vrlo cesto i visoke novcane kazne.